Priča o vezirovom slonu i druge pripovijetke
About this book
Ako postoji bosanski pisac koji spada među neupitne velikane svjetske književnosti - to je Ivo Andrić. Andrićeve priče najljepši su dio njegovog grandioznog djela. U knjizi Priča o vezirovom slonu sabrani su vrhunci Andrićeve umjetnosti priče.Pripovjedač, romansijer, esejist, pjesnik. U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga zapisa Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini ćuprija (1945), Gospođica (1945), Prokleta avlija (1954), Omer-paša Latas (1976, posmrtno). Prokletom avlijom, djelom nenadmašne pripovjedačke ljepote i mudrosti, teško odredljiva književnoga žanra, Andrić je dostigao vrhunac književnoga umijeća i sublimirao svoju osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije. Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. Sve moje je iz Bosne tom preciznom ispovjednom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, zemlja mrke ljepote, u središtu njegova književnog mikrokozmosa. A, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Polažući osobito na razvoj čitalačke kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za književnost, koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivši taj ogromni novac za unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine.